Mikice, tata,

BOŽIDAR VUČINIĆ

Smrt ti je tri godine na grudima sjedjela, a ti joj se u lice smijao. Nisi dozvolio da te vidimo slabog. Do zadnjeg dana pribran, štitio si nas i pokušavao da poštediš još veće patnje. Nikada nisi sebe htio da staviš na prvo mjesto.
Možda si zato i otišao ovako rano. Napustio si nas kao gospodin i junak, uz pjesmu. Bio si rijetko veliki čovjek, bukvalno i figurativno. Savijao si kičmu jedino kad prolaziš kroz vrata.
Nastavićeš da živiš u nama.
Volimo te.

Tvoji: supruga MILADINKA i djeca MILICA i LUKA