Opraštam se od svog prijatelja i ljudske gromade
BRANA Milivojevog MIĆUNOVIĆA
Dragi Brano,
Kao grom iz vedra neba Crnom Gorom je odjeknula vijest da si umro. Pošto sam te poznavao
skoro tri decenije tu vijest nijesam mogao prihvatiti na uobičajan način, jer sam siguran da će
tvoje ime živjeti vječno.
Ti si svojim životom i dobrim djelima koja si svakodnevno činio od sebe napravio besmrtnog
čovjeka. U bolu i tugi koju ośećam zbog tvog fizičkog odlaska, bio sam ponosan kada sam
gledao rijeke ljudi koje su pristizale na Moštanicu da ti odaju poslednju počast.
Jednoga dana kada neko bude pisao istoriju novijeg doba tvoje ime će u njoj biti upisano zlatnim
slovima.
Nedostajaće mi tvoja energija, entuzijazam i razgovori koji su počinjali i završavali uvijek sa
istom temom - Crnom Gorom.
Hvala ti što si zajedno sa mnom njegovao prijateljske i bratske odnose porodica Mićunović i
Damjanović.
Otišao si ponosno i dostojanstveno, ostavivši u mišijim rupe one koji su željeli pomenom tvog
imena nesto sitno da ušićare. Ti si bio ono što oni nikad neće biti.
Zbogom prijatelju,
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ