Poslednji pozdrav dragom tetku,

BRANISLAVU JOVANOVIĆU

Bio si pečat našeg djetinjstva, osmijeh u danima kad je svijet bio velik, a mi mali. Hvala ti za svaki smijeh, za toplinu, za osjećaj da smo voljeni. Nisi otišao - preselio si se u naše priče. Zauvijek.

ANDRIJANA, ANĐELA i ANĐELKO