Gusle nek' ječe o

BRANISLAVU MIĆUNOVIĆU

Zemlja ga rodna u miru sad sniva...
Ponos Crne Gore i sokolovska škola,
Bješe lav zelenih očiju, stazama vrlina...
Sad je soko silni što nad nama leti.
Ponos na tebe, Brano, ne damo nikome,
U srcu te čuvamo k'o svetinju pravu.
Sokolovi tvoji, priču prenose dalje,
S koljena na koljeno, nauk tvoj se vije,
Čuva duše naše s nebeskih visina.
Vječno nek' živi, nek' se pije slavno.

Stihovima Te od zaborava čuvam,
Tvoja ANA DIMITRIJEVIĆ