Poslednji pozdrav kumu
MIKU
Dragi moj Mikašu,
Dugo sam od sebe odbijao misao da može doći do ovoga dana i da se ovako moram sa tobom pozdraviti. U mislima mi se javljaju slike našeg prijateljstva koje je već tri decenije krasio jedan poseban odnos. Odnos pun ljudske topline, iskrenosti i nenatrunjenog drugarstva.
Ti nijesi bio samo moj kum već nešto više od toga. Bio si moj brat.
Tebe sam grlio kad sam bio najsrećniji, a povjerovao kad mi je bilo najteže.
Dobro si znao i duboko razumijevao da na ovom nama jedino poznatom svijetu nije sve najbolje. I iz tog saznanja si crpio snagu, bez zavisti, zdrava duha, pouzdan u svemu, s najljepšim moralnim osobinama našeg čovjeka.
U tvom liku su bile spojene sve vrline naroda u čijoj si se sredini rodio i živio, ali dubinom svojih misli i osjećanja i bistrinom svojih pogleda, pripadao si široj zajednici za koju si, do posljednjeg trenutka, radio i borio se.
Zato, kume moj, i ostaješ kao spomenik kome oluje ne mogu ništa: trajan biljeg, mjera za čojstvo, za dostojanstvo, skromnost i hrabrost - trajni spomenik prijateljstvu.
Zbogom Mikašu moj, zbogom kume, zbogom prijatelju!
RADOMIR ŠĆEPANOVIĆ sa porodicom