BRANKA FERRI

Najdraža moja,
Treći je put sunce obišlo svoj krug bez tebe. Mnogo toga se promijenilo. Ljudi najviše, najbliži posebno. I ja sam se promijenila. Ne volim februar. Ponekad mi se čini da si otišla na vrijeme, u miru.
Ako si uspjela da ne naslutiš što dolazi, drago mi je zbog toga.

Sa tobom je uvijek sve bilo dom.

Pitam se dok šetam gradom u kom nikada zajedno nisamo bile, gdje si tačno, koliko si daleko od mog ovdje. A onda te prepoznam u kalama, u poljskim makovima, u snazi i hrabrosti koju nisam ni znala da imam, u mojim šakama koje su tvoje, u sjećanjima vaših prijatelja na tebe i tatu, u jutrima kad kratko potraje iluzija da si tu.

Prepoznajem te u praznini koju učim da ispunim tobom.

Još uvijek nisam naučila.

Volim te.

ANE