BRANKO DURUTOVIĆ

Teško je pronaći riječi kojima bih opisala bol koju nosi tvoj odlazak. Bio si moj oslonac, moja sigurnost i čovjek čija će ljubav zauvijek živjeti u mom srcu. Hvala ti za svaki zagrljaj, savjet, riječ i trenutak koji si mi poklonio. Hvala ti što si me učio životu i što si uvijek vjerovao u mene. Najviše boli što moje dvije male djevojčice neće imati priliku da odrastaju uz svog djeda, da slušaju tvoj glas, osjete tvoju ljubav i stvaraju uspomene s tobom. Ali obećavam ti da će znati koliko si ih volio i koliko si im se radovao. Pričaću im o njihovom djedu i čuvaću tvoje uspomene za njih. I moj suprug će te pamtiti sa ljubavlju i poštovanjem, kao čovjeka koji je postao važan dio naše porodice. Tvoj odlazak ostavlja prazninu koju ništa neće ispuniti, ali ćeš zauvijek živjeti kroz nas, kroz naše uspomene i kroz tvoje unuke. Počivaj mirno, tata.
Voljećemo te zauvijek.
Do nekog ponovnog susreta.

Tvoja ćerka BOBANA, zet BORIS, BOGDANA i TEODORA

Tajo moj,

BRANKO DURUTOVIĆ

kako se oprostiti od čovjeka od kojeg se nikada nijesam željela oprostiti? Kako prihvatiti da te više neću zagrliti, čuti tvoj glas i znati da si tu? Bio si moj oslonac, moja sigurnost i moj heroj. Bio si čovjek velikog srca, čovjek koji je znao da voli, da se žrtvuje i da uvijek bude tu. Ponosna sam što sam baš ja imala sreću da budem tvoja ćerka.
Voljela bih da sam mogla još jednom da te zagrlim i kažem ti koliko te volim. Ali vjerujem da si znao.
Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu, u mojim mislima i u svemu što jesam.
Hvala ti što si bio moj Tajo, moj čovjek i moj heroj.
Otišao si iz mog zagrljaja, ali iz mog srca nikada nećeš otići.
Počivaj mi mirno, Tajo moj. Voljećemo te dok god postojimo i čekaćemo te u svakom našem snu.

Ćerka BOJANA, zet DEJAN, unučad LAV i DIJANA