
BRANKO DURUTOVIĆ
Na dan kada smo se vjenčali, ti si otišao... Borili smo se, ali nisam uspjela da te iščupam od opake bolesti. Borio si se dostojanstveno za svaki uzdah, časno nas vodeći kroz život i pazeći me kao zjenicu oka.
I kad smo dočekali unučad i mir, sudbina te premladog uze od mene. Ali ti ne umireš.
Voljeni moj, ti živiš u svakom našem koraku i u svakoj sekundi našeg dana.
Tvoja MIRA




