Tata moj,

BRANKO DURUTOVIĆ
40 dana je prošlo, a meni još uvijek ne dolazi do svijesti da te nema.
I dalje
imam potrebu da ti kažem šta sam uradio, da čujem tvoj glas i tvoje mišljenje.
Bio si mi otac, oslonac, drug, brat, stric i ujak. Sve ono što mi je život uskratio,
ti si mi nadomjestio svojom ljubavlju i prisustvom.
Iako sam još mlad, uvijek si me usmjeravao, učio i pripremao za život. Kao da
si negdje duboko osjećao da ću jednog dana morati sam. Danas razumijem
zašto si toliko insistirao da budem svoj, da držim datu riječ i da kroz život idem
uspravno.
Kažu da sam isti ti. To me čini ponosnim i daje mi snagu da dostignem i
budem čovjek kakav si bio ti.
A kad mi bude teško, zamišljaću tvoj osmijeh i čuću ono tvoje:
„Bravo, sine.“
Nijesi mi bio samo otac. Bio si moj cijeli svijet.
Dok god ja živim, živjećeš i ti kroz mene.
Volim te, tata.
Tvoj BOJAN










