
BRANKO DURUTOVIĆ
Teško je pronaći riječi kojima bih opisala bol koju nosi tvoj odlazak. Bio si moj oslonac, moja sigurnost i čovjek čija će ljubav zauvijek živjeti u mom srcu. Hvala ti za svaki zagrljaj, savjet, riječ i trenutak koji si mi poklonio. Hvala ti što si me učio životu i što si uvijek vjerovao u mene. Najviše boli što moje dvije male djevojčice neće imati priliku da odrastaju uz svog djeda, da slušaju tvoj glas, osjete tvoju ljubav i stvaraju uspomene s tobom. Ali obećavam ti da će znati koliko si ih volio i koliko si im se radovao. Pričaću im o njihovom djedu i čuvaću tvoje uspomene za njih. I moj suprug će te pamtiti sa ljubavlju i poštovanjem, kao čovjeka koji je postao važan dio naše porodice. Tvoj odlazak ostavlja prazninu koju ništa neće ispuniti, ali ćeš zauvijek živjeti kroz nas, kroz naše uspomene i kroz tvoje unuke. Počivaj mirno, tata.
Voljećemo te zauvijek.
Do nekog ponovnog susreta.
Tvoja ćerka BOBANA, zet BORIS, BOGDANA i TEODORA




