Četrdeset dana je od smrti našeg dragog

BRANKA Nikše IZGAREVIĆ
Svaku noć sjedim u kraj terase i gledam u nebo...
Gledam u najljepšu zvijezdu kao da si ti...
Pomislim kako da dodirnem nebo?
Da se nakratko približim tebi.
Jer ova bol me slomi, kida, ostavlja bez daha...
Govore mi proći će budi jak...
Ali mene ne prolazi, čak je i jačina bola jača – znam da neće proći. Ti si deo moga srca i ta rana će ostati tu u njemu zauvijek kao i moja bol i tuga, jer ne mogu da se pomirim sa tim da te više neću vidjeti, zagrliti...
Nedostaješ mi BRATE MOJ…
Brat LEZO, snaha BRANKA i bratanić MILOŠ









