
Navršava se godinu dana od odlaska mog velikog prijatelja

BRANA MIĆUNOVIĆA
Dragi Brano,
Godina dana dođe, moja tuga za tobom ne prođe.
Za mene nijesi umro, već si otišao u besmrtnost.
Ne mogu kazati da si mrtav,
jer i dalje živiš u mom srcu i srcima ljudi koji su te poznavali.
Bio si oličenje časti, poštenja, dostojanstva, iskreni prijatelj, veliki patriota i
humanista.
Ponosna je Crna Gora što te je imala za svog sina i viteza.
Rado se priśećam naših druženja i borbe za Crnu Goru, koju smo zajedno
vodili u vremenima kad to ni malo nije bilo lako.
Danas kada te fizički nema, ja vodim borbu za Crnu Goru vođen postulatima
kojima si me učio.
Ponosan sam što se u Nikšiću i Crnoj Gori sa poštovanjem izgovara tvoje ime,
prepričavaju tvoja ljudskost, jer si to zaslužio svojim djelima.
Prijatelju moj, putuj nebeskim stazama,
neka ti je vječna slava.
Tvoj ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ sa porodicom

































