
BUDISLAV MIRKOVIĆ
Dan za danom, prođe godina. Kad bismo imali još jedan dan, rekla bih ti da sam ponosna što si mi ti otac, grlila te, ljubila. Samo još jednom da čujem Mika. Presrećna sam kad mi kažu na ulici da ličim na tebe, a i ti i ja znamo da nije baš tako. Ipak ponosna se gledam u ogledalo da sličnost nađem i vidim samo bore od bola što te nema. Osjećaš li kao kišu moje suze? Ja osjećam tata, da si tik pored mene svakoga dana i trudim se da budem dobra da se ne ljutiš. I znaš čemu se nadam sve ovo vrijeme dok čekam da mi daš znak, da gore nemaš briga ni tuge i da si srećan. Andriji i Lazaru fališ, tužni kući idemo svaki put gledajući u nebo. Uspomenom na tebe branićemo našu ljubav i nedostaješ za sve što dolazi.
BILJANA, MIĆKO, ANDRIJA i LAZAR






