Najvoljenijem mom
GOŚU
Kako da se oprostim od tebe nakon 54 godine koje smo proveli zajedno? Toliko ljubavi, zajedničkih trenutaka, borbi i uspomena ne može stati u nekoliko redova. Moja si najveća ljubav, moj oslonac i moj zaštitnik. Uz tebe se nikada ničega nisam bojala, jer sam znala da si tu – da me čuvaš, da ćeš pronaći rješenje za svaki problem i da ni pred jednom životnom teškoćom neću ostati sama. Uz tebe sam se uvijek osjećala sigurno. Za svakoga si uvijek imao lijepu riječ, razumijevanje i pruženu ruku. Sa svojim poštenim i časnim radom stvorili smo naš dom i sve što danas imamo, ostavljajući nam najveće bogatstvo – porodicu, ljubav, čast i ugled. Hvala ti za sve godine, za svu ljubav, za svaki trenutak u kojem si me čuvao, bodrio i bio moj oslonac. Sa tobom sam dijelila i radost i tugu, i zato je odlaskom s tobom otišao i dio mene. Moj Gośo, sve prepreke, svaku poteškoću i problem smo rješavali složno i ZAJEDNO. Mislila sam da ćemo i ovu najtežu borbu pobjediti kao i sve do sada. Dočekivala sam te na našem kućnom pragu nasmijana i srećna, a ispraćala te mašući. Ovoga puta ispratila sam te na put bez povratka, u vječni mir. Iako nisi mogao da vidiš moje mahanje, vjerujem da si osjetio da te je tvoja Śaka i ovoga puta ispratila ali sa neizmjernom tugom. Znam da ljubav i poštovanje kakvu smo imali ne može prekinuti ni smrt.
Do ponovnog sretanja zauvijek tvoja supruga SAVICA
