Dragi naš đede,

GOŚO
Naš si zaštitnik, naše sigurno utočište i čovjek čija je ljubav neizmjerna.
Hvala ti za svaki razgovor, osmijeh, ispričanu priču i pjesmu, za svaki zagrljaj
uz "đedovo" kojim si nam pokazivao da si uvijek uz nas.
Naučio si nas hrabrošću, šta znači biti čovjek, kako ići kroz život bez straha, a
ostati mekog srca.
Đede, teško je prihvatiti da te više nema. Volimo te beskrajno i vječno ćemo te
pamtiti onakvog kakav si – nasmijanog, vedrog, stamenog i uvijek spremnog
za šalu.
Uspomene sa tobom, i kroz suze, uvijek će nas iznova vraćati
osmijehu.
Ponosni smo da te zovemo đedom, i zahvalni što smo imali privilegiju da odrastamo i učimo o životu sa tobom.
I đede, samo da znaš, na tvoje pitanje " Je li, čiji ste vi, babini ili đedovi?"
zauvijek ćemo biti samo vaši.
Tvoja unučad MILICA, MILOVAN, TATJANA i NEMANJA






