Posljednji pozdrav dragoj baki

DANICI POPOVIĆ
Riječi ponestaju, tuga je sve veća! Sad si na sigurnom, tamo gdje si odavno željela da budeš. Ako me pitaš je li bilo mnogo naroda, reći ću ti baš onoliko koliko bi ti voljela... To je to. Neću ti više moći kucnuti na prozor, a ti da mi mahneš rukom da uđem unutra. Neću više imati koga pitati ko je kad umro, a ko se kad rodio, a tablicu množenja ću sad morati sam da naučim. Kao što vidiš, od hvala se ne živi, pa ću ti zato samo reći - ZAUVIJEK!
Dano, Dano... 🔆
Tvoj IVO







