Draga majko

DANICA RATKNIĆ
rođena Drešić
Prošla je godina otkako je tišina prvi put izgovorila tvoje ime umjesto mene.
Više ne pitam zašto, jer odgovora nema.
Samo ćutim noseći te u sebi, kao moju želju, svjetlost i najveću ranu.
Još toliko toga sam ti htjela reći, još toliko toga si trebala vidjeti i još stotinu proljeća si trebala živjeti, bas ti.
Satkana od dobrote i sve veličine koju jedan čovjek može nositi.
Vrijeme ne liječi, nosi težinu, nosi bol kada shvatim da je po koji zagrljaj ostavljen za sjutra, a to sjutra nije došlo.
Sada si tamo gdje bol ne postoji i to je utjeha koju imam za života.
Da si dobro i da mi te nebo čuva, moju Danicu.
Zauvijek tvoji,
ćerka JELENA, zet TODOR i unuke MILA i ANA




