Godina je od kada nijesi sa nama voljeni naš…

DANIEL-DADO KLJAJIĆ

Nedostaješ…
Gdje god krenem tebi dođem, dočekaš me sa osmjehom, na toj ploči slika tvoja zrači srećom dušo moja.
Ranjeno mi srce kuca, zašto tvoje zdravo stade, pitam se ja sine dragi, što za tebe ne bi nade.
Nijesmo se pozdravili, ode mi ti iznenada, osta mi ti u mislima, svakoj mojoj vreloj suzi i u tihim jecajima. Mjesto tvojih zagrljaja, grli mene tvoja ćerka sada.
U snove mi brate dođe i baš si me rasplakao, pored oca na postelji, dugo si ga njegovao. Žao mi je dragi brate, što druženja ne bi više, nijesmo mogli pomisliti, zla sudbina da će nas dva brata razdvojiti.

Bit ćeš u najljepšim uspomenama jer zaborav ne postoji dok je nas koji te volimo, anđele naš.

Tvoji: ćerka MARIJA, majka BRANKA i brat DEJAN sa porodicom