DANILO Petrović NJEGOŠ

Prošlo je dvadeset godina od kako si otišao a ja i dalje čujem tvoj glas među vrhovima planina.
Tvoje staze ostale su urezane ne samo u stijenama koje si popeo već i u našim srcima. Bio si više od planinara - bio si vođa, prijatelj, brat. Čovjek koji je disao zajedno s prirodom, uvijek tražeći visine ali nikada ne zaboravljajući biti skroman i nježan. Tvoja hrabrost i strast prema planinama bile su tvoja snaga ali i tvoja sudbina. Tog dana kada si stradao na Materrhornu svijet planinarstva izgubio je jednog od najboljih. Ali tvoja porodica izgubila je dio duše. Tvoje ime se izgovara s poštovanjem a tvoja priča živi među onima koji sanjaju o visinama planinskih vrhova.
Brate moj vrijeme prolazi ali ljubav i ponos ostaju vječni. Neka ti je vječna slava i hvala što si nam pokazao kako se živi s punim srcem, neka ti je laka crnogorska zemlja, a duša slobodna kao orao koji nadlijeće vrhove koje si volio.

Voli te tvoja neutješna sestra OLGA