Dana 14.04.2026. četiri su godine od odlaska moje nikad prežaljene majke

DARKE CRNČEVIĆ
Majko, smrt i njeni podanici nemoćni su.
April, vijesnik proljeća i novog doba, a meni svaki koji dolazi sve hladniji i mračniji, i pun mirisa na kraj; ustvari ne postoji. Djevojka koja sjedi pored kreveta drhti i posljednji put moli za čudo — ne postoji. Ali postoje žive slike, mirisi i boje, svaki sa svojom pričom — o onome čega smo se plašile, čemu smo se radovale i nadale i o čemu sanjale.
Dok je meni suđeno da živim, dišem i gazim, živiš, dišeš i gaziš, jer je ljubav moja tvoj vječni život.
I tamo i ovdje.
Tvoja VEDRANA

