Voljenoj majci

ĐINI RADINOVIĆ
Nisam mogla ni da sanjam, da će ovako boljeti.
Ko će da me pozove i kaže: " što ne dođeš malo? "
Ko će da me pita : " što radiš, jeste li dobro? "
Uzimam telefon, okrećem tvoj broj, a tamo tišina.
Boli majko, mnogo boli.
Oprosti mi što te nijesam razumjela, što nijesam mogla da shvatim, da imaš toliku želju da ideš kod sina Tihomira i supruga Danila.
Ali utjeha mi je da ste opet zajedno u vječnom zagrljaju.
Počivajte u miru, volim vas zauvijek.
VESNA sa porodicom

