Pola godine od smrti našeg voljenog
ĐORĐIJA ĐOŠE GOLOVIĆA
Đole,
dok ti ovo pišem ruka mi podrhtava, a u grudima steže. Jako je teško ovako ti se obraćati, jer nema riječi kojima se mogu opisati bol i tuga za tobom. Tvojim odlaskom ostali smo uskraćeni za oslonac, podršku i ljubav koju si nam nesebično davao. Kako vrijeme prolazi praznina postaje sve veća i bolnija. Neka tvoja plemenita duša počiva u miru, a mi ćemo žalit za tobom dok smo živi. Živjećeš vječno u našim srcima.
Tvoji: sin MIMO, supruga ILINKA