Poslednji pozdrav voljenom tati

ĐORĐIJU KASALICI
Tata moj, rano moja. Ne mogu da prihvatim da te više nema pored mene. Srce mi se slama na hiljadu djelova,
i svaki dio traži tebe.
Sve bih dala za još jedan zagrljaj, za još jedan trenutak sa tobom, za ono tvoje „ Ađo kad ćeš kući, vidiš li koliko je sati“ ? Kako dalje bez toga moj Tata?
Bio si moja snaga, moj oslonac i moj heroj, a sada je ostala tišina koja boli više nego bilo šta.
Ne znam kako dalje bez tebe, ali ću osati jaka i izdržati sve ovo, jer znam da bi ti tako volio. Sad vidim da majka nije džabe pričala da sam tajova kopija.
Voli te tvoja Ađa najviše i znaj da si uvijek tu sa mnom đe god da sam.
Tvoja ćerka ANĐELA









