Voljeni moj

Tajo
Rano moja neprebolna, sve moje tuge stanu u jedan pogled ka nebu. Ljudi odu kada ih stvarno pustimo, a ja se za tebe još uvijek čvrsto držim i ne dam zaboravu da te takne. Nastavljaš da dišeš sa mnom, ne vidim te ali te u svemu prepoznajem. Ništa nam ne mogu nebeske daljine. Dok je mene biće i tebe, da te spominjem i u sjećanjima čuvam.
Dok se opet ne sretnemo, tata, živiš u svakom dahu koji udahnem.
Voli te tvoja ćerka uvijek i zauvijek!





