
DRAGO Radosava RADOVIĆ
Dan za danom, prođe bolna godina od tvoje smrti moj voljeni tata. A ja se i dalje pitam zar je moralo tako biti? Bio si tako dobar za sve, svakom uvijek pomogao i svima oslonac bio. Kad si trebao najviše da budeš srećan i da uživaš, ti si otišao i ostavio veliku bol i prazninu.
Koliko puta se samo okrenem da te vidim pred ulaznim vratima, kako mi mašeš dok odlazim i kako se smiješ kad se kući vraćam. Ali uvijek vidim samo praznu stolicu, gdje si nekad sjedio i čekao me. Teško je tata pomiriti se sa sudbinom da te više nema među nama. Ne postoji vrijeme koje će izbrisati bol i tugu za tobom. Utjehe nema, zaborav ne postoji za one koji se iskreno vole. Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi. Dok živim zivjećeš u mom srcu uvijek voljen i nikad nezaboravljen. Počivaj u miru sa anđelima moj Draško i neka te čuvaju kao što si ti čuvao mene. Volim te!
Tvoja IVANA












