40 dana tuge, bola i nevjerice

MARKO DRAŠKOVIĆ
Ponosu roda našeg
Sine naš voljeni, brate moj jedini.
Jedino što znamo je da nije trebalo ovako. Ponosni na tebe i tvoju borbu da najtežu životnu bitku dobiješ... Ipak, nisi mogao sam i pored snage i života koji si neizmjerno volio i cijenio.
Za premalo godina pružio si nam puno ljubavi, ponosa i snage, diko naša!
Kroz svoju djecu nastavljaš da živiš i
za nas si uvijek ovdje.
Beskrajno te volimo.
Do susreta u vječnosti.
Tuguju za tobom tvoji: tata, mama i Nino