
29.07.2024. navršava se godina od smrti moga oca

DUŠAN Đorđije RADULOVIĆ
Tajo moj, teško mi je da prihvatim da te nema.
Bio si i ostao moj uzor, moj ponos, moj oslonac, savjetnik i moja najveća podrška u svemu.
I za mene poseban i najbolji.
Nedostaje mi tvoje prisustvo, naši dugi razgovori i da me zoveš Lazo.
Tebi sam mogla reći sve, bez straha od osude, dobijala sam samo razumijevanje.
Bila je to bezuslovna ljubav, sa kojom si me obasipao cijeli moj život.
Ti si moj veliki mudri i jedini učitelj, koji me je naučio svemu dobrom.
Teško je! Nije lako biti kao ti.
Ponosna sam što ličim, i što me prepoznaju po tebi.
Ti si moj heroj, moja snaga, moja zvijezda vodilja i anđeo sa neba koji me čuva.
Želim ti spokoj i mir.
Tvoj LAZO-KSENIJA






