Dragi naš Dule i tata,

DUŠAN Jevtov BAĆOVIĆ
Prošlo je 40 dugih dana od kako si usnuo u Gospodu. Svakim danom nam je sve teže jer postajemo svjesni da nas više nećeš zagrliti.
Tiho je u kući dragi moj Dule, nedostaje da uđeš u kuću i svojim glasom uneseš radost.
Nedostaju nam tata naši svakodnevni razgovori i telefonske poruke kojim si nam pokazivao koliko nas voliš i koliko brineš za sve nas.
Oprosti nam ako suze koje skliznu sa naših lica smetaju tvom miru, ti znaš koliko si nam značio i šta smo tvojim odlaskom izgubili.
Nada u Vaskrsenje čini nas jakima i snaži vjeru da ćemo se jednog dana sresti u Božjoj bašti i više se nećemo rastajati.
Dok dišemo voljećemo te svim srcem.
Vječnaja pamjat našoj snagi, ljubavi i brižnosti.
Tvoji DESA, BATO, DACA, ŽANA i RAJKA sa porodicama






