Prolazi četrdeset dana od kada je moj tajo otišao

DUŠKO Radivoja OSTOJIĆ
Moj dobri tajo, kako da ti zahvalim za sve što si bio i što si mi pružio.
Kada sam ostala bez majke, ti si bio i otac i majka, moje utočište, moja snaga, moja sigurnost.
Tvoje ruke su me čuvale, tvoje srce me je grijalo, a tvoja ljubav me vodila kroz život.
Volim te, tajo moj.
Nedostajaćeš mi dok sam živa.
Tvoja JELENA


