40 dana prođe bez mog voljenog oca

FILIPA Markovog VUJOVIĆA

Dovoljno dugih 40 dana da shvatim da ne postoje riječi u koje mogu stati sva osjećanja i koje mogu opisati koliko mi nedostaješ, ali i 40 buđenja koja donose bolno podsjećanje da te više ne mogu zagrliti i osjetiti svu toplinu tvoje ljubavi. Sa tobom je zauvijek otišao i dio mene, onaj razdragani i djetinji dio čiji gubitak samo smrt roditelja može izazvati.

I pored toga, sa mnom si u svemu, u svakoj misli, riječi, poslu, postupku ili namjeri, uz stalno podsjećanje na sve ono plemenito i časno čemu si me učio. Hvala ti za sve - za vaspitanje, ljubav, pažnju, strpljenje, za svaku životnu lekciju, savjet i nauk kako da pokušam da pratim tvoje stope i budem ono što je najteže u ovom tegobnom svijetu - čovjek. I baš zbog toga sam ti se divio, zbog lakoće sa kojom si uspijevao da budeš čovjek u nerijetko teškim životnim okolnostima.

Ako su djeca zaista ovozemaljski trag roditelja kao što kažu, trudiću se i dalje da tvoj trag odiše čovještvom, čovječe najvećeg plemenitog srca.

Počivaj u miru voljeni moj oče.

Tvoj sin BOJAN