Dragi moj,

FIĆO
Nema te, a ja još uvijek stojim pred vratima koja više niko ne otvara.
Pišem pismo bez adrese, ispisano suzama i šaljem ga nebu, koje ćuti. Mozda ga vjetar odnese tamo gdje si ti, u svijet koji ne razumijem, u tišinu u koju ne mogu da doprem.
Vrijeme je izgubilo smisao od kad si otišao. A istinu da ti kazem, sreća će mi se vratiti onda kad budemo ponovo na istoj strani tišine i vječnosti, kad se sretnemo tamo gdje vrijeme ne postoji. Tada i samo tada, biće sve u redu.
Bio si brat kojeg nisam imao, i ostao brat kojeg nikad neću imati.
Zauvijek tvoj MILETA