Draga naša bako,

GARA
I ako smo mali i još ne možemo da razumijemo sta to znači "vječna kuća", ono što sigurno znamo to je da nam tvoj lik, tvoj topao zagrljaj i riječ, mili osmjeh i sve tvoje, mnogo nedostaje. Nedostaje nam bako da nas u nestašlucima opravdaš, da nam radost osmjehom uveličaš, da nas ušuškaš na svoje krilo... Sve nam to bako nedostaje, ali i čini da te nikad zaboravu ne predamo, da te zauvijek po dobru pamtimo i da slijedimo tvoj primjer časti i poštenja.
Tvoja će zvijezda zauvijek sijati u našim očima, a naša ljubav prema tebi nikad iščeznuti neće.
Uz sjećanja na najljepše uspomene sa tobom, tvoja unučad pišu ove riječi: UROŠ, VIDOJE, ANASTASIJA i OGNJEN