Mom voljenom

GOŚU
Dobio si me mlad i kroz život smo gotovo sve radili zajedno. Od tebe sam naučio sve ono najvažnije – kako se pošteno radi, kako se bude dobar čovjek i kako se kroz život ide uspravne glave.
Kada bi bilo najteže, ti si uvijek išao prvi. Krčio si put i pravio staze kojima je meni bilo lako koračati.
Koliko puta je bilo dovoljno samo da kažem čiji sam, pa da mi se otvore sva vrata.
Tata, samo ovaj put moram prokrčiti ja.
Teško je oprostiti se i prihvatiti da više nema mog Gośa.
Nisi mi samo otac. Ti si moj prvi prijatelj, drug, moj učitelj i oslonac, moj partner u svemu.
Tata neizmjerno hvala za sve što si učio za nas.
A meni će zauvijek u ušima ostati tvoje: „Hoćemo li, Vuče?“
Tako jednostavno pitanje, a u njemu cijeli naš život. I sada bih dao sve da ga
još jednom čujem i da ti odgovorim: „Hoćemo, Gośo”.
Tvoj sin VUKOTA sa porodicom






