ČETRDESET DANA od kako nisi sa nama najbolji tata i djeda

GOLUB BULAJIĆ
Prošlo je 40 dana otkako si nam "otišao" a mi se i dalje pitamo i pitaćemo zauvjek da li je sve ovo moglo biti drugačije?
Nedostaješ nam na način koji je teško pretočiti u riječi. Nedostaje nam ono neizgovoreno „tu sam“ koje smo osjećali samo zato sto si postojao.
Čuvao si nas od kada znamo za sebe.
Danas bih dala sve da mogu još jednom da čujem kako me zoveš MIKE, da sjednem pored tebe, da ti se povjerim, da ti kažem koliko te volim i koliko sam zahvalna što sam imala baš tebe za oca, a moja djeca za djeda.
Ostale su nam uspomene, tvoje riječi, tvoje navike i sve ono što si svojim životom ugradio u nas i ostavio u neprocjenjivo nasleđe a to je da budemo pošteni, čestiti, vrijedni i dobri ljudi.
I zato znam da nijesi otišao potpuno. Živiš i živjećeš u meni, u nama.
Čuvaj nas tata odozgo kao i u životu sto si nas uvjek čuvao.
Počivaj nam mirno.
Ako ljubav može doprijeti tamo gdje si sada, želimo da znaš da te volimo i da to nikada nećemo prestati.
Vole te
tvoja kćerka i unučad ALEKSANDAR, ANASTASIJA i ANDRIJA
Zauvijek u našim srcima








