Voljenom tati

GORANU NIKČEVIĆU
Četrdeset dana je prošlo od kada te nema, tajo naš.
Naučio si nas svemu, ali ne i kako da živimo bez tebe.
Tvoj prerani odlazak ostavio je prazninu u našem domu. Prazninu koju ništa ne može ispuniti i tišinu koja najviše boli.
Nedostaje nam tvoja podrška, tvoj glas i topla riječ. Nedostaješ nam puno tajo.
Hvala ti na bezuslovnoj ljubavi i časti da baš ti budeš naš tata.
Dok god dišemo živjećeš u nama, voljen i nikad zaboravljen.
Ponosni smo što smo te imali, a neutješni što smo te izgubili.
Zauvijek tvoji
ANĐELA i DANILO





