Poslednji pozdrav mom dragom Kumu
GORANU VUJOŠEVIĆU
Dragi moj Kume kako da se oprostim od tebe kada još ne mogu da prihvatim da te više nema.
Nijesmo se ovako dogovorili Kume moj. Trebalo je još mnogo puta da se sretnemo, sjedimo, popričamo i nasmijemo kao nekada.
Život je nepredvidljiv, a tvoj odlazak nas je podsjetio koliko je sve prolazno.
Naše porodice povezane su svetom vezom kumstva, vezom koja se ne raskida ni kada nas život zauvijek razdvoji.
Otišao si tamo odakle se niko ne vraća, a nama ostavio tugu, prazninu i uspomene koje vrijeme nikada neće izbrisati.
Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali postoje ljudi čiji odlazak ostavlja prazninu koju nista ne može popuniti.
Zato ti danas ne kažem zbogom dragi moj kume, već neka ti je srećan put među anđele.
Neka ti Gospod podari Carstvo nebesko, a tvojoj duši vječni mir.
Neka ti je laka crna zemlja.
Dok je nas biće i sjećanja na tebe.
Sa tugom u srcu tvoj kum
VESKO GLAVATOVIĆ sa familijom
