Dragi naš
GRŠO
Prošlo je pola godine otkako si otišao! Ti nijesi bio od onih što odlaze. Bio si više
od druga-bio si naš brat. Kako da zaboravimo ono što smo bili? One naše večeri,
te nezaboravne mladalačke dane... Smijali se do suza, vraćali kući u zoru-srećni.
Kad je pivo bilo hladno, muzika glasna a srca puna. Bio si hrabar, zgodan,
duhovit, nasmijan, odan. Ti si nosio neku lakoću, onu posebnu iskru zbog koje su
ljudi voljeli biti blizu tebe. Sjećamo se onih tvojih rečenica koje i danas
prepričavamo, šalama koje su i dalje tvoje.
Zauvijek ćeš biti naš Gršo. Brat koji nas je volio i kojeg smo voljeli više nego što
riječi mogu da izgovore.
Nedostaješ. Nikad nećeš biti zaboravljen!
BOBO i BILJA
