40 dana od kad prvi put nije sa nama naš

IGOR TOMANOVIĆ
Ponosu naš,
iako te ne vidimo - ti si svuda oko nas.
Da ti je znati koliko nam fale tvoje
vesele oči, blistav osmijeh i tvoja neopisiva ljepota.
Srca su nam ispunjena
tugom i bolom, ali smo ponosni što si ti bio baš naš.
Prerano si zaklopio svoje
oči koje su uvijek sijale jače od sunca. Bio si nam pokretač i jak oslonac.
Iako
vrijeme prolazi nema utjehe, nema riječi koja može zamiriti naše rane za
tobom.
Osim istine, da Bog uzima samo najbolje.
Nama je ostalo da se kroz
rijeku tuge borimo i vjerujemo da si ti sada na boljem mjestu.
Tamo gdje nema
tuge i stradanja, među anđelima sa svojim ocem rame uz rame.
Tvoji: MILODARKA, MARKO, JELENA, IVANA i MAJA