IKONIJA TAPUŠKOVIĆ

Prošlo je četrdeset dana otkako te nema, a ja i dalje ne mogu da se naviknem na tvoj odlazak. Svaki dan te tražim u malim stvarima – u mirisu jutarnje kafe, u tišini doma, u riječima koje si često govorila.

Tvoj glas još odzvanja u mojim mislima, tvoje ruke kao da su i dalje tu da me zagrle, tvoje oči da me umire i podrže. Bila si moja snaga, moje utočište i moj oslonac. Nedostaješ mi više nego što riječi mogu da opišu.

Čuvamo te u našim srcima, u pričama koje prepričavamo, u vrijednostima koje si nam prenijela. Iako te ne vidimo, osjećamo te svuda oko nas. Znamo da nas i sada gledaš, da paziš na nas, baš kao što si uvijek radila.

Počivaj u miru. Volimo te beskrajno.

Ćerka RADOJKA sa porodicom