S' neizmjernom tugom i bolom
opraštam se našeg voljenog

IVANA
Ivane naš,
teško je pronaći prave riječi kad ode neko s' kim si dijelio djetinjstvo.
Prerano si nas napustio.
Još uvijek vidim naš posljednji susret, onako običan a sada tako dragocjen. Pričam ti o poslu koji sam dugo čekala, a ti se nasmiješ svojim blagim osmijehom i kažeš: “Ajde, neka je sa srećom.”
Nisam znala da su to bile posljednje riječi koje ću čuti od tebe. Rasli smo bok uz bok, dijelili djetinjstvo, ulice i sve one male trenutke koje se samo jednom u životu dožive.
Kao što si hrabro koračao kroz život, tako ćemo mi sa ponosom govoriti o tebi...
Zahvalni Bogu sto smo te imali u životu.
ANĐELA STAMATOVIĆ

































