Prošlo je četrdeset tužnih dana otkad nijesi sa nama, druže naš.
IVAN Milošev JOKIĆ
S neizmjernom tugom i bolom poslednji pozdrav našem drugu.
Nijesmo te mogli sačuvati od smrti ali ćemo te sačuvati od zaborava. Otišao si tiho i nečujno kao što si i živio. Neka te anđeli čuvaju a mi ćemo pamtiti tvoju nevinu dušu. Tužan je pozdrav koji ne možeš čuti i poruke koje ne možeš pročitati.
Tuga je vječna, riječi malo, a bola mnogo.
Neka ti je vječni mir!
Tvoji: DALIBOR, LAZAR, VELJKO, DEJAN, BOBAN, VLADIMIR, NENAD, MILAN, VESO, RADE, VIDOJE, MAJA, DIJANA, KATARINA i MILICA