Godinu dana bola i tuge za tobom, moj ujače

Moj IKA
Kad bih ti rekla nedostaješ, to bi bilo malo, jer nedostaješ toliko da ne postoje riječi koje mogu da opišu čežnju i patnju za tobom.
Svako jutro i svaki dan bivaju teži, noćima te često sanjam... kamo sreće da snovi makar malo duže traju, možda bi bar tada bol bila tiša.
Nedostaje tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoja prisutnost tvoje šale koje su punile kuću smijehom i srećom.
Još mnogo toga nas je čekalo, i radosti, i sitnica, i običnih dana koji bi sa tobom bili posebni. Život je ipak odlučio drugačije, nepravedno, tiho i surovo.
Kažu ljudi vrijeme liječi sve rane, ali rana za tobom je vječna.
Sa tobom je otišao dio mene, nepovratno, ali ti si i dalje tu, u svakom dahu, u svakom sjećanju, u svakom koraku.
Voli te zauvijek i čuva u svom srcu,
tvoja TEODORA