Voljenom tati i djedu

IVAN - VANJA JOVANOVIĆ

prošle su dvije godine

„Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi: vječna zublja vječne pomrčine nit' dogori, niti svjetlost gubi.”
P. P. Njegoš

Tvoj život bio je svetlost koja se ne gasi, a tvoj odlazak samo prelazak u večnu iskru.
Smrt je nemoćna pred duhom koji je znao da traje, da voli i da ostavi neizbrisiv trag u našim bićima.
Dokle god tvoja reč odzvanja u nama, ti živiš, neprolazan i večan.

Tvoji najmiliji,
tvoja DARA sa porodicom