Godina je od kada nas je napustio naš voljeni
 IVAN ŠUKOVIĆ
 “Stavi me kao znak na srce,  kao pečat na ruku svoju, 
 jer ljubav je jaka kao smrt”  PP 8:6-7 
 Postoje riječi što nikada ne utihnu, postoje slike što nikada ne blijede, postoji
ljubav što nikad ne slabi. 
 Godinu dana tata, bez tvog glasa i dobrog jutra. Godinu dana čekam da nazoveš, da
se pojaviš. Već godinu dana sam siromašnija za tvoju iskrenu, toplu ljubav.
Vrijeme prolazi i život se odvija, ali nije isti. Godina je kako me, umjesto osmjeha
kad ti se ime pomene, obuzme bol. Smrt mijenja sve. Vrijeme ne mijenja ništa. 
 
 Postojiš u ogledalu u očima koje dijelimo, u svakoj pojedenoj orasnici, u svakom
dobrom autu što prođe kraj mene na ulici. Misao o tebi prožima se kroz sve što si
bio, sve što jesi. Tražim te u svemu što si volio… i tu te pronalazim, u svakom
kutku tvoje strasti i dobrote. 
 
 Moje srce je vječno pismo upućeno tebi. Svaka riječ koju izgovara, svaki njegov
otkucaj, nosi samo jednu poruku – želim da si tu. Voljela bih da znaš koliko se
blagoslovljenom osjećam što sam imala čast dijeliti svoj život s tobom.
Izdržaću cijeli život nedostajanja tebe zbog privilegije koju sam imala da te volim.
U svakoj tišini, odjekuješ u mojim mislima. 
 Sada moram da te pamtim duže nego što sam te poznavala. 
 Tvoj duh je vječan, tvoja ljubav beskonačna.
 Volim te tajo.
 Tvoja radost SARA