Dragi

Vule

od juče si u našem zajedničkom radnom prostoru ostavio upražnjeno mjesto. Vječno prazno, isto onako kako je i do vijeka popunjeno ono u našim srcima i sjećanju. Mjesto rezervisano za ponosnog, skromnog, mudrog heroja. Hvala ti za sve pobjede, lekcije, izazove. Mnoge savladasmo, neke i ne. Bol je utoliko veća, koliko je težak momenat u kojem se nalazi ljudski rod, koji nas spriječava da te ispratimo na dostojanstven način kakav si zavrijedio. Ali kao da čujemo tvoju poruku... Bila je privilegija imati te, jos veća je čuvati te. Počivaj u miru.

Kolege Anton Radonić i Dejan Damjanović sa porodicama