Poslednji pozdrav voljenom

JANKU MRVALJEVIĆU
Što mi ode, srećo moja, đe sudbina čeka kobna, što mi ode oko moje, rano
moja neprebolna?
Obeć'o si, nado moja, da ćeš vazda uz nas biti, kako ću te tugo moja, kako ću
te prežaliti?
Željela sam braću tvoju u svatove tebi slati, vrati nam se, diko moja, tetka će ti
život dati!
Otiš'o si, silo moja, đe sokoli idu ptice, kako će ti roditelji, kako sestre
bezbratnice?
Dođi opet svojoj tetki, životom te mojim kunem, dođi sine da ne čekam da te
vidim tek kad umrem! Krenuo je i tvoj tetak sa dalekog svoga puta, da dočeka
svoga Jala, ostaćeš mu rana ljuta.
Željela je tetka tvoja sto godina da ti broji,
putuj rado s'anđelima, pamtiće te vazda tvoji
Tetka MILICA, tetak GORČIN KOVAČEVIĆ i njihova djeca



