Jutra ječe svih ovih minulih dana a danima manjka sunca moj brate, moja nado i oslonče,
J A N K O - J a š o
Bol razum razara a tuga se uvukla u ovo malo što je od mene ostalo pa melje i ne da da predahnem …
Drhtim od pomisli da su svi naši dani zauvijek prošli i da se nikada neće vratiti.
Tvoju Veju zauvijek si odnio sa sobom!
Vrisak duše od jecaja ne čujem a zvuk motora srce komada.
Brate moj, tvoja tišina je moja sudbina, a moje suze koje gutam i dave me, su moj korak ka tebi.
Nesretna sestra
VESNA MEDENICA sa porodicom
