Seko naša voljena

JELENA
Navikla si nas da nam dođeš da nam kažeš “moj nabolji tajo i moja najbolja mama”. Gledamo ka vratima ovih dana, očekujemo te da ćeš doći da nas zagrliš i poljubiš. Nema te, mezimice naša, kako ćemo ovo preživjeti?
Zar tvoj glas nećemo čuti, tvoj pogled vidjeti?
A tog jutra si svratila dajući nam poslednje mahanje.
Eh, da smo samo mogli znati.
Neutješni roditelji - tata PAVLE i mama DANICA





