Četrdeset je dana od kad nisi sa nama voljena naša
JELENA
Mezimice naša! Kako sa malo riječi reći sve ono što osjećamo i što zaslužuješ.
Oduvjek si bila posebna, umiljata i nježna, satkana od ljubavi koju si nam nesebično pružala.
Otišla si tiho i bez pozdrava, a nas ostavila da tugujemo i žalimo za tobom dok smo živi.
Prerano si potrčla svom tati u zagrljaj, Jelenče tatino.
Vjerujemo da ste sada zajedno na nekom ljepšem mjestu među anđelima.
Čuvajte nas odozgo i poljubi tatu.
Bolno ćeš nam nedostajati u danima koji slijede i dok god postojimo živjećeš u nama, voljena naša.
Velika utjeha su nam tvoja djeca sekice i sve tvoje što si voljela pazićemo i čuvati.
Tvoje su ruke uvijek bile spremne da daju, pomognu... dočekaju kako si samo ti znala, da utješe i najiskrenije zagrle.
Hvala ti za neizmjernu brižnost, podršku i ljubav, za svaki tvoj osmjeh i radost... na svemu što te učinilo neponovljivom zauvijek, ljepotice naša.
Neka tvoja umiljata duša počiva u miru među anđelima, a mi ćemo te ponosno čuvati od zaborava, anđele naš!
Zauvijek tvoji majka, brat i sestra