Navršava se godinu dana od kad nije sa nama, naša
JELENA ČVOROVIĆ
Bože, znaš li zašto sam tužaN,
I zašto budan dočekujem zorE,
Lik njen sanjam i taj ŠtirovniK,
A suza mi često u oku zablistA.
Suzama sam nalivao njen puT,
I pratio ga sve do tebe LovćenE.
Skromnost je bila njena vrlinA,
Iskren prijatelj, tačan i vjeraN,
Mnogima je vodom gasila žeĐ,
Branila i poštovala ljude slabE,
Otišla je baš brzo al ostade žaL,
Lik njen i život prerano ugašenI.
Ljudi su se vezali za njenu rijeČ,
Edukovala je sve boljem životU,
Put njen životni krasila je ljubaV,
Ostaće vječno tvoje ime JelenA,
Tvoj lik krasiće naše živote znaJ,
Ekspedicije tvoje planine čuvajU.
AĆIM ČVOROVIĆ sa porodicom